PEARL JAM, AIC, SOUNDGARDEN, NIRVANA,...

utorak, 04.07.2006.

slavo je fcrke pod kioskom

e, za sve one koji dolaze na blog ( bilo zbog citanja il zajebavanja il cega god...) zbrisal sam sve one jadne komentare ( od miki gde je jura - to je za ubiti), depresivnih pozerica, jadnih koprivnickih ljudi, dobrih koprivnickih ljudi, al i od 'morgota' (joj) i tak ljudi ...
inace - boli me kurac kaj morgot il bilo tko misli o pozerima, treba im zvaditi genitalije i pojesti, al jebe mi se - koji kurac je taj moj nekadasnji 'blog' - pa jebe mi se tko koga voli i tko za kim pati i narcisoidne kurve i komentari primjera:'blog ti je super, posjeti moj'-.... jojjj--...
ODJEBITE S MOJEG BIVSEG BLOGA - prvenstveno mislim na ove miki i jure i takve bogce!)
- samo jedna stvar - na ovom blogu nisam bil od veljace, pa nema sanse da sam pisal nekakve komentare...., kak je jedna osoba izjavila
no, ovoga - i kaj sam htel - je - pozdraviti dvije pametne zenske osobe iz kc ( ana i lela )(svejedno koja je prva... :)
grungemaniac . je, pa donesi nekad cd-e dok pes u ludbreg...
i, tko je mala ovcA??

AJD POZDRAV

- 18:20 - Komentari (42) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.02.2006.

JOHNNY SE VRAĆA KUĆI !!!! :)

Biografija - Azra:

Azra je kultna zagrebačka rock grupa osnovana 1977. g. Nazvana je po istoimenoj pjesmi Heinricha Heinea. Azra svoj kultni status stječe upornim beskompromisnim nastupima, prvenstveno u Lapidariju i Studentskom centru, a Štulić postaje glasnogovornikom generacije.

Prvi single snimaju u svibnju/lipnju 1979. na kojemu se nalaze pjesme Balkan i A šta da radim, s Huseinom Hasanefendićem kao producentom. Prvi album Azra snimaju u proljeće 1980. u produkciji Drage Mlinarca. Taj album osigurava grupi čelno mjesto na domaćoj sceni. Za slijedeći single Lijepe žene prolaze kroz grad, Štulic ponovo uzima Hasanefendića kao producenta, ali već od slijedećeg albuma Sunčana strana ulice snimljenog u veljaći/ožujku 1981. producentom svih kasnijih ploča će biti Branimir Štulić. Potvrda kvalitete i značenja Azre, kao i potpune odanosti publike, dolazi iste godine u vidu trostrukog živog albuma Ravno do dna i sedam uzastopnih rasprodanih koncerata u Kulušiću. Nakon snimanja Filigranskih pločnika u ožujku/travnju 1982. godine, Štulić i Azra izdaju još jedan single, E pa što. Slijedeća dva albuma Kad fazani lete i Krivo srastanje Štulić i Leiner snimaju u Frankfurtu 1983. bez Hrnjaka, koji napušta grupu i prestaje se baviti glazbom. U razdoblju 1986.-1988., nakon čega grupu napušta i Leiner, objavljene su jos tri ploče Azre: It Ain't Like in the Movies At All, s većinom starim pjesmama prepjevanih na engleski, snimljen u Nizozemskoj, Između krajnosti, snimljen u Zagrebu, na kojemu uz Štulića i Leinera sviraju još i Jurica Pađen (gitara) i Stephen Kipp (bas gitara). Ista postava je na turneji 1987. snimila četverostruki live album Zadovoljština koji je nedavno izašao kao dvostruki CD u izdanju Croatia Recordsa.

Pojava Azre i Štulića je od presudne važnosti za hrvatski rock'n'roll. Štulić je bio prvi koji je u rock unio ozbiljne sadržaje koje je jednako ozbiljno tretirao, a da pritom nikada nije odstupao od osnovnih pretpostavki izvornog rock'n'roll sastava. U prvom razdoblju Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njenu nužnost, a dvostruki drugi album uveo je raznorodniji pristup pjesmama. Trostruka ploča Ravno do dna pruža pravu sliku Azre, sa pjesmama iz prva dva albuma, ali i mnoštvom novih ostvarenja. Treći album Filigranski pločnici predstavlja prijelaznu fazu od izravne energične emotivnosti prema zatvorenom prikazu unutrašnjeg stanja. Ploče Kad fazani lete i Krivo srastanje donose zvuk teskih, punih rock gitara, te tekstove koji se bave istim problemima suodnosa čovjeka-subjekta i prividne stvarnosti oko njega, ali na drugačiji način.

Opus Azre od 1979. do 1985. je isključivi razlog središnjeg položaja Štulića i njegove grupe u hrvatskom rock'n'rollu. Po broju iznimnih pjesama, sjajnih albuma i neporecivih remek-djela, Štulić i Azra su jedinstveni.

Diskografija:
Singlovi: Balkan/A šta da radim (Suzy, listopad 1979.) Lijepe žene prolaze kroz grad/Poziv na ples/Suzy F. (Jugoton, listopad 1980.) Johnny, budi dobar/Teško vrijeme uživo, Kulušić 21.10.1981. (Jugoton, ozujak 1982.) E pa što/Sloboda/Gluperde lutaju daleko (Jugoton, lipanj 1982.) Nemir i strast/Doviđenja na vlaškom drumu (Jugoton, proljeće 1983.)Albumi: Azra (Jugoton, svibanj 1980.) Sunčana strana ulice 2xLP (Jugoton, lipanj 1981.) Ravno do dna 3xLP, uživo, 21.10.1981. u Kulušiću (Jugoton, ožujak 1982.), 2xCD Filigranski pločnici 2xLP (Jugoton, lipanj 1982.), 2xCD (1990.) Singl ploče 1979.-1982. (Jugoton, 1982.) Kad fazani lete (Jugoton, proljeće 1983.) Krivo srastanje (Jugoton, 1984.) Singlovi 1983.-1985. (Jugoton, 1985.) It Ain't Like in the Movies At All 3xLP (Diskoton, 1986.), 2xCD (Jugoton, 1985.) Između krajnosti (Jugoton, 1987.) Zadovoljština 4xLP + knjiga tekstova, uživo, 19.10.1987. Dom sportova (Jugoton, lipanj 1988.), 2xCD (Croatia Records, 1995.) Ostalo: knjiga Big Bang (1985.), sadrži tekstove svih pjesama od 1979. do 1984., te šest neobjavljenih (od kojih je dvije Štulić kasnije snimio) video kaseta Zadovoljština (50 min., uživo, 20.10.1987., Dom sportova, Jugoton, 1988.)

Biografija - Johnny:

Poznat pod nadimkom Johnny, rodjen u Skopju 11. travnja 1953. godine. Autor tekstova, kompozitor, pjevač, gitarist. Srednju školu je pohađao u Zagrebu, na Katarininom trgu (današnja Gornjogradska gimnazija), a studirao je na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Osnivač je, vođa i autor svih pjesama grupe Azra (osim teksta Pit...i to je Amerika koji je napisao Mile Rupčić). Od 1989. nastupa pod svojim imenom uz pratnju Sevdah Shuttle Banda. Vlasnik je tvrtke za zaštitu autorskih prava Azra Music. Trenutno živi u Nizozemskoj, gdje (navodno) prevodi Ilijadu i Odiseju na hrvatski, jer je nezadovoljan sadašnjim prijevodom.

Do osnivanja Azre 1977., Štulić je nastupao prateći se na akustičnoj gitari, izvodeći pjesme Beatlesa, narodne, regtime i starogradske, no uglavnom vlastite, koje će kasnije snimiti s Azrom. Grupa koju je osnovao se prvobitno zvala Balkan Sevdah Band, no nakon što je postala jak rock'n'roll sastav, ime je promijenjeno. Štulićeva najbolja i najznačajnija djela nastala su za Azru u razdoblju od 1979. do 1984. godine.

Od 1989. Štulić je pod svojim imenom objavio dva albuma, dvostruki Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći, a najavljivao je još jedan dvostruki pod nazivom Anali. Također postoji snimak (oko 60. min., snimljeno 1992.) pod radnim nazivom Sevdah za Paulu Horvat. No, od svog tog materijala, samo ih mali broj dostiže standarde Štulićevog ranijeg rada: Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Teško ovo život, Usne vrele višnje (prepjev Dylanove pjesme).

Štulić motive, slike, jezične forme i izražajna sredstva za svoje pjesme pronalazi u živom govoru svoga, zagrebačkog, urbanog okružja, za šankom, u krevetu, poslije koncerta. Jedan je od malobrojnih koji se svojim izrazom približio publici, a publika je u njemu vidjela sebe kroz pravi, sirovi, gradski rock'n'roll. Nije uzalud napisan grafit Johnny je bog.

Diskografija:
Albumi: Balkanska rapsodija 2xLP (Jugoton, 1989.), CD (Jugoton, 1990.) Balegari ne vjeruju sreći LP, CD (Jugoton, 1990.)
Ostalo: knjiga Big Bang, pjesme 1979.-1984. (samostalno izdanje, 1985.) video kaseta Klinček stoji pod oblokom (Jugoton, 1990.)




Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us


- je, ako niste znali, brane (đoni) je rekel da se sad zaozbiljno misli vratiti u hrvatsku. Inace, živi u Nizozemskoj u jednom mnalom gradiću pored Utrechta. I tak, je - 11.02.2006 bio sam na koncertu azre ( cover band) - MI .
Meni osobno Azra je najbolji bend u povijesti hrvatske i YU scene.... dobri su mi i bendovi kao HAUSTOR, PANKRTI, BULDOŽER, IDOLI, FILM, ELEKTRICNI ORGAZAM... (GRUPE NOVOG VALA)
- izuzetak je bijelo dugme koji je prema mojemu misljenju najvece moguce bosansko sranje... to nije rock, a i gadovi su kopirali stulica ( bez obzira kaj su nastali puno prije azre)....
JEDVA cekam da se stulic vrati, a ako ce onda odrzatri koncert idem na njega pa makar moral pjesaciti gol i bos do ZAGREBA. Joj, to mi je zovotna zelja...
ajd, idem ja.....



- 13:37 - Komentari (44) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2006.

'slusas nirvanu?' - 'je,nevermind mi je cool'...

e, vec mi je pun kurac ljudi koji 'slusaju nirvanu'....
recimo - prije 5-10 godina toga gotovo da nije bilo ( forsiranje cool teen grupa ), sad vidis svaku klinku i vidis da se 'hitila' u neku grupu.. je, sad cak klinci dolaze jedni do drugih i pitaju ' v kaj se ti hices'? - 'v nirvanu, a ti'? - ' ja v gunse'.... joj-----

i kak da to onda objasnis tim klincima - mores se rezati- ali oni se i dalje budu ' hitali' u grupe i dalje budu gledali prvog 'true' rokera koji bude 'popularan' i dok vide majicu na njemu , odmah si budu kupili istu drugi dan.....

nego, da nastavim ono zbog cega sam i pocel pisati ovaj post-
u danasnje vrijeme vec je gotovo nemoguce prepoznati pravog 'nirvana fan-a'. svaki drugi na blogovima ili chatovima ima nekaj o nirvani ili kurtu. svaki drugi klinac ima majicu od nirvane, a drugi dan dojde s majicom ' i'm crazy, touch my booops'...

e, da - i kaj se tice neverminda - to je dosta dobar album, ali stvarno se svako fura na njega i s tim je stvarno pokvareni... ima dosta dobrih stvari na nevermindu ( drain you, stay away, in blooom), ali recimo taj isti nevermind ipak nebre nikak, NIKAK , NIKAK PARIRATI BLEACHU- meni osobno najboljem nirvaninom albumu. - to je jednostavno bil prvi nirvanin album s kojim je ona pokazala koju vrstu glazbe hoce svirati. - na njemu je bil onaj izvorni originalni nirvanin zvuk kojeg poslije nisu mogle zamijeniti niti nevermind, ni in utero.... jedino je incesticide bil onak malo bolji, al ipak jos daleko od bleacha...

mislim da je ista stvar s svim grupama... dobar primjer za to je pearl jam ( ten im je bil super, a onda kasnije ipak su se malo pokvarili i to vise nije bilo na razini ten-a....
Metallica isto tak - do ' blacka' su bili cist ok, ali kasnije ih je komercijala cisto pozderala - to se pogotovo vidi na albumu 'st. anger' - nema cak niti jedne postene solaze, a kam pak da onda govorimo o necemu drugom......


BLEACH RULZ!!!!!

dojdite mi danas na rodendan.....

- 13:46 - Komentari (64) - Isprintaj - #

subota, 31.12.2005.

evo, konacno novi post...

e, gle - sad stvarno nemam inspiracije , ali mi je bilo stvarno jako zao ovih 57 komentara , pa sam odlucil napisati nekaj novo...
e, o muziki mi se trenutno neda pisati ( jako puno muzike sam si nabavil i sad imam oko 30 giga) ., ali bude to jos i vise...
ovoga -- pa onda,: evo gle kak su do sad zgledali moji dani :

1.ujutro s branijom na kavi
2.popodne je bilo za turski mars ( na gitari)
3.navecer malo van
4. spat

- jako zanimljivo, ne? - ma samo jedna stvar - jako sam sretan kaj zivim u ludbregu, jer tu ima tolko dobrih ljudi ( moje dobi) a i ima nekaj posebno, no nema veze....

e, da samo jedna stvar o muziki:
- NIJE PROBLEM AKO SLUSAS RAZLICITE VRSTE MUZIKE(npr. JA 'SLUSAM GRUNGE', ALI ZNAM SI I NEKAD PUSTIT STVARI KOJE NISU GRUNGE (MOTORHEAD)) -to ME NE ZIVCIRA, ALI ME RECIMO ZIVCIRA KAD NETKO U ISTOM JEBENOM BOXXU NAPISE DA SLUSA BEATLESE( peace, love, ...) i SLAYER (koji je nacisticki nastrojeni ) I TO NEJDE SKUPA U PIZDU MATERINU - TO NIJE POZERAJ , TO JE ZA UBITI , ZA UBITI!!!!!!! - TAKVA JE RECIMO 'PEPPERSICA 666'

da, klinka fura na nekaj o cemu nema pojima i onda si zabrijava stvarcice... joj - kako je to glupo kod klinka koje imaju 12!!! ( 'ima 12 i shvaca sve probleme obicnog smrtnika koji je buntovan i nitko ga ne prihvaca') AUGHHHHHHHHHH- KAK TO MRZIM!!!!!!!


no, e - danas idem na festu !!! joj kako se bum danas napil, joooooooj, jjjjoooooooojjjj!!!
a nis - inace DANAS JE STARA GODINA, JOJ! NEBREM VJEROVAT!! KAK BRZO...

E, inace stvar koja nije dobra je ta da je presel i bozic i badnjak a ja nisam uopce dobil osjecaja da jje bozicno vrijeme, no zato bum danas sve nadoknadil s 'panom'

heheheheh


ajd, idem sad jos malo probat zaspati i onda navecer idem, idem......


A KAJ AKO UMREM MLAD ?????????

- 14:12 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2005.

mnoze se pozercici....

evo, na ovaj moj post inspirirale su me 'metalke, grungerice, punkerice , rokerice'
- jos uvijek nebrem vjerovat kaj sam videl... neznam kaj je sad ' u trendu'

, mislim, kaj je sad 'kul' biti klosar? - to je 1. stvar ,- sad se je moderno mnogim zenskicama , ali i muskima derati hlace, nositi tankericu , furati se na cobaina ili štulice i ' mene je svijet izdal, ja nemam nikoga...' FUJ , ODURNO BAWSSSSSSSSSSSWWWWWWWWWWAAAAAAAA


2. stvar - nebrem vjerovati kakav sam blog procital...... ( peppersica666.blog.hr ) - mala si brije da je totalna metalka, grungerica, punkerica - a zapravo je takva pozerica kaj buffff.... gle- pogledas samo naziv bloga i sve ti je jasno - peppersi i 666 ?? daj, molim te ,- a zenskica je jos u boxeve stavila : slusam nirvanu, slayer, hendrixa, doorse, evanascenece, him, AIC, iron maiden.,..... ( ima jos dosta toga) - i kaj sad to nije kriminal?? MA TO JE ZA SMRT - volim ljude , ali takve osobe bi poslal u černobil i tam ih zaklal - , volim svakakve ljude i sve, ali ovo nije normalno.. to je smrt...

- ima jos par osoba s kojima se vidam svaki dan pa si pisu po starkama : anarchy, grunge - god save the queen - HIM, love metal...... pa kaj ej to sad normalno?? ili jos jedna stvar - zenska napise ( nije vazno koja) da su joj najbolji ramonesi, pa pistolsi, pa PINK, MADONNA, TOKIO HOTEL, nirvana i doorsi - to je stvarno za ubiti... takve ljude ne cijenim i gotovo!!!!!



-----------------------------



nego - jedna drugo stvar - jebeno mi je zal kaj znam da nikad nebum srel nekolicinu ljudi za koje sam saznal na blogu i za koje znam da su bas onak true!!! ( npr. pearlgarden - pac, ritz, ili man in the box, king prawn....) jebeno bi htelda se najdem negde s njima na nekoj motorijadi i da se nalijemo do kraja i amen..... a ne da moram cijelo vrijeme buljiti u sve one ' buntovnike koje nitko ne razumije,,,' MA FUJJJ


aj, idem citat lovca u zitu - jebeno dobra knjiga......

no, nema veze


aj, cujemo se!!!!

- 16:07 - Komentari (57) - Isprintaj - #

utorak, 29.11.2005.

SOUNDGARDEN

Cijela priča o Soundgarden (i onome što će tek postati Soundgarden) seže u daleku 1981. Te, daleke godine, kada se dosta ljudi kojima su njihovi albumi prošli kroz ruke, nije ni rodilo, dva prijatelja Kim Thayil i Hiro Yamamoto sviruckala su po mnogim bendovima iz susjedstva. Jednog dana, devetnaestogodišnji Chris Cornell pridružio im se kao bubnjar, te je u vrlo kratkom vremenu u sebi osjetio želju i potrebu da bude puno veća ličnost od 'tamo nekog klinje što svira iza svih i ne sudjeluje u pisanju pjesama'.

Godine 1984. prvi put oformljuju nešto što će se, skroz do kraja '90. zvati Soundgarden. Ime su smislili u parku u Seattleu slušajući skulpturu koja na vjetru proizvodi zvukove. Dvije godine kasnije pridružuje im se i Matt Cameron na bubnjevima i svirajući po mnogim gradskim klubovima vijest o nečemu dobrom brzo se širila, te 1987. i 1988. snimaju svoja dva EP-ja "Screaming Life" i "FOPP" koji im donose veliku pažnju nekoliko izdavačkih kuća i naklonost underground poklonika.
Još iste, 1988. izdaju prvi pravi album nazvan "Ultramega OK" koji nailazi na jako dobre kritike alternativnih i metal krugova, ali tek 1989. potpisuju ugovor s velikim A&M Records te snimaju "Louder Than Love" (originalno nazvan "Louder Than Fuck"). Upravo kada je prva velika turneja bila na pomolu, Hiro Yamamoto napušta bend i vraća se na svoje glazbeno školovanje i izbor novog basista pao je na lokalnog poznanika Ben Shepherda, koji je ispunio sve uvjete osim poznavanja Soundgarden pjesama, pa se strpio do kraja turneje koju je odradio Jason Everman. Nakon toga, godina 1991. bila je velika prekretnica u njihovoj karijeri, te im je donijela ono o čemu svaki bend sanja.
Gubitkom svog bliskog prijatelja Andy Wooda (pjevača začetnika scene Mother Love Bone), Chris je, zajedno s velikanima iz budućeg Pearl Jama snimio album posvećen njemu i priča o velikom Seattle pokretu nazvanom grunge dobila je čvrste temelje. Album je nazvan "Temple Of The Dog", a pjesma "Hunger Strike" i danas se smatra velikim hitom toga doba. Kasnije iste godine, Soundgarden je s Terry Dateom (radio s Panterom i Deftonesima) snimio svoj treći album "Badmotorfinger" i, iako zasjenjen ogromnim albumom "Nevermind" Nirvane, postigao veliki uspjeh lansiravši bend u orbitu velikih iznenađenja u cjelokupnoj rock glazbi.

Hitovi kao što su "Outshined", "Jesus Christ Pose" i "Rusty Cage" priskrbili su im mjesto u heavy metal svijetu kao rock-blues nasljednici Led Zeppelin sa sporim i žestokim rifovima Black Sabbath. Uslijedile su velike turneje s Guns N' Roses, Skid Row, Monster Magnet, Red Hot Chili Peppers i Pearl Jam, igranje s radovima na soundtracku za film "Singles", te povratak u studio i snimanje svoje najkomercijalne uspješnice.
Proljeće 1994. donijelo je jedan od najvećih albuma grunge pokreta i alternativnog rocka, te najbolji album godine, koji je ubrzo zasjeo na 1. mjesto Billboarda, osvojio 2 Grammyja i prodao se u više od 3 milijuna primjeraka. Album se zvao "Superunknown" i priuštio nam himne kao što su "Fell On Black Days", "Spoonman", "The Day I Tried To Live", te udarni MTV hit "Black Hole Sun" koji je osvojio brojne nagrade. Turneja se produžila, te je čak i prekidana zbog iscprljenosti i problema s Chrisovim grlom.
Godine 1996., nakon kratkog odmora, opet ulaze u studio i snimaju "Down On The Upside", koji je tešku ulogu "Superunknown" nasljednika samo djelomično ispunio, hitovima kao "Pretty Noose", "Blow Up The Outside World" i "Burden In My Hand". Još jedna turneja i koncerti s Metallicom i The Ramonesima ipak nisu mogli spriječiti pad popularnosti grunge pokreta, pa su se i glasine o nesuglasicama u bendu obistinile mirnim i ljudskim razlazom 9. travnja 1997.

Thayil i Sheperd vratili su se svojim projektima, Cameron se pridružio Pearl Jamu, a Cornell se nakon solo karijere zabavlja i snima albume s dečkima iz Rage Against The Machine u novooformljenom Audioslaveu. U svakom slučaju, kada se sve zbroji, simpatična četvorka ostavila nam je puno nota u kojima možemo uživati.
Diskogafija:
1988. "Ultramega OK"
1990. "Screaming Life" / "FOPP"
1990. "Louder Than Love"
1991. "Badmotorfinger"
1994. "Superunknown"
1996. "Down On The Upside"
1997. "A-Sides" (best off)

- 21:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

SO I MADE A BIG MISTAKE

"Bit ću ovdje jebeno dugo. Bojim se smrti, osobito smrti od vlastite ruke," govorio je Layne Staley kao što je i govorio da je okršaj sa heroinom nadvladao, ali pritisak je bio mnogo veći nego li je itko mogao uopće naslučivati, a ni sam Staley očito nije bio svjestan toga. Bez obzira koji je uzrok smrti, a sasvim je sigurno da je to heroin, izgubili smo još jednu osebujnu ličnost koja je bila nešto više od obične ličnosti, odnosno, od samo obične rock zvijezde u lovu na slavu i novac.

"Down in a hole and I don't know if I can be saved, see my heart I decorate it like a grave"
Grunge, kao pojam i izraz toliko ižvakan u svakojakim kontekstima nikada nepronalazeći točno određenu definiciju svoje egzistencije, obilježavao je jedan val alternativnog rocka koji je početkom devedesetih lokacijski uglavnom dolazio iz Seattlea što je bilo i jedino što je sve te bendove povezivalo i pohranjivalo u jednu te istu šaroliku medijsku ladicu. Glazbeno gledano niti jedan od mnogobrojnih bendova međusobno nije imao gotovo ništa zajedničkog u svojim korijenima koje su proširivali i davali im neke nove finese, te svojim originalnim interpretacijama odmicali se od standardnih granica određenog zvuka. U svakom slučaju imali smo izuzetno dobre i kvalitetne bendove kao što su Nirvana, koji su taj val prvi doveli
do komercijalnog zenita zahvaljujući Mudhoney koji su općenito prvi probili led svemu tome i nažalost ostali manje zamijećeni, zatim Soundgarden te Pearl Jam koje još imamo uz nešto manje prihvaćene Stone Temple Pilots koji su u isto to vrijeme također stupili na scenu, ali nisu bili iz Seattlea, već iz Los Angelesa. I Alice In Chains su bili tu negdje, uvijek u blizini, ali zatomljivani od strane velike trojke. "Kako je nastajala sve veća fama oko Nirvane, Pearl Jam i Soundgarden, nas se više nije toliko ni spominjalo. Svi ti bendovi snimli su albume otprilike u isto vrijeme, a mi nismo snimili ništa u dvije godine. Mislim da nas to ne dira nešto previše. Drago mi je da nismo bili zajedno s njima, jer mi nismo oni," rekao je jednom prilikom Staley na popularnorst i položaj grupe na sceni. No, usprkos svemu tome i Alice In Chains itekako su obilježeni kao jedan od onih grunge bendova kojih ima mnogo više od onog što je populističkom društvu ponuđeno na globalnoj razini od strane medija.

"In the darkest hole you'd be well advised not to plan my funeral before the body dies"
Sve je počelo prije petnaest godina na jednoj zabavi u Seatleu na kojoj su se našli Layne Staley i Jerry Cantrell i odlučili osnovati bend. Poznanstva su se počela upotrebljavati u formiranju benda, pa je Cantrell pozvao Mike Starra da svira bas, a čija je sestra tada bila u vezi sa Sean Kinneyom koji je također dobio pozivnicu za sviranje u bendu koji se prvotno zvao Alice 'N' Chains, pa Damond Lie, da bi se na kraju pak zvao i ostao Alice In Chains. Nakon par svirki dečki dobivaju brojne ponude diskografskih kuća i uskoro potpisuju za Columbia Records. Nakon dva uspješna albuma i dva EP-a, koji su bili uspješni najavljači za te albume, zbog problema s drogom Mike Starr napušta bend, a zamjenjuje ga Mike Inez, inače basist Ozzy Osbournea. Nakon 'Jar Of Flies' EP-a Staley zajedno s Mike McCreadyjem iz Pearl Jam, Barretom Martinon i Johnom Bakerom Saundersom održava par koncerata s bendom The Gacy Bunch kojem netom kasnije mijenjaju ime u Mad Season, te objavljuju album 'Above'. Nitko nije ni slutio da će samozvani album Alice In Chains iz 1996. godine, koji se prvotno zvao 'Tripod', biti njihov posljednji studijski album, ali, eto, nažalost bio je i ostao. Zbog raznoraznih problema, a ponajviše onih s ovisnošću o drogama, Staley je odbijao, odnosno, nije bio sposban održavati koncerte i druge obaveze koje su ga vezale uz bend. Godine su prolazile, o Staleyju nije bilo ni riječi spomena, a konačni raspad benda nikada se nije proglasio od posljednjeg albuma i to onog za MTV Unplugged.

"So i made a big mistake try to see it once my way, am I wrong? Have I run too far to get home, have I gone?"
Alice In Chains odlikovali su se svojim metalom kao osnovnim, to jest, temeljnim polazištem, a malo prilagođeniji i hard rockerski zvuk nalijepljen na sve to davao im je jednu drugu dimenziju i osobnost, pogotovo sa Staleyjom kao glavnim vokalom. Jednostavnost i melodičnost, grubost i žestina instrumentalizma privlačio je i privlači mnoge poput kakvog virusa, a čist i karizmatični, pomalo mračni i bolni vokal, kao i vokalne izvedbe iskrenih i otvorenih pjesama dirnule su tadašnju generaciju kao prst u oko, a neki su pronalazili i svoj spas u svemu tome, pa nije uopće krivo reći da su Alice In Chains bili jedan od onih bendova devedesetih koje svijet nikada neće zaboraviti. Nažalost, takvih bendova je danas sve manje i manje. Možda nisu u rangu sa Nirvanom ili jednim Pearl Jam ili Soundgarden što se tiče komercijalnosti, ali su dovoljno važni da budu u njihovoj neposrednoj blizini na sceni i u spomenu na tu eru zbog svoje glazbe, ali isto tako i po Staleyovim osobnim individualnim tekstovima koji su ipak bili nešto više od običnih pjesama - kratki, dinamični, jednostavni stihovi koji su puni pregršt dubokoumnih filozofijskih izjava iz svakodnevnog života jednog običnog čovjeka. Nesuđeni osvajači prestižnog Grammyja, mnogo puta nominirani, bili su ipak nešto više od benda, bili su sasvim obični ljudi kojima je bend i sama glazba bio dio osnovnog življena, a ne neki mukotrpni posao ili nešto slično. Danas na sceni Alice In Chains su uzori mnogim bendovima i njihovi najdosljedniji sljedbenici su Godsmack, ali ipak najkvalitetniji možda je bio i ostat će Travis Meeks iz Days Of The New.

"Don't need a gun pointed at me, no need to run the killer is me"
Sve je stalo. Sve se raspršilo. Inez je nakratko udružio snage sa Slashom iz bivših Guns 'N' Roses za debi 'It's Five O'clock Somewhere' njegove grupe Snakepit koja je morala promijeniti svoje ime u Slash's Snakepit jer je u Kaliforniji već postojao jedan bend takvog imena. Jedan od stotinu najboljih svjetskih gitarista po uvaženom časopisu Guitar World, Jerry Cantrell okušao se malo i u filmu, ali je nastavio raditi glazbu, objavivši solo album 'Boggy Depot' u suradnji sa članovima Alice In Chains - Mikeom Inezom i Seanom Kinneywm koji su pak u još jednom drugom bendu - Spys4Darwin. Originalni Alice In Chains basist Mike Starr osnovao je također bend - Sun Red Sun. Za svo to vrijeme Layne Staleyju nije bilo traga. Do danas. Završilo je kako je moralo (a možda i nije moralo) završiti, odnosno onako kako se i pretpostavljalo da će na kraju krajeva završiti. U svakom slučaju ostali smo bez još jednog nadasve talentiranog čovjeka, koji je, osim što je bio glazbenik, bio i pjesnik i fotograf, a svojom je pojavom bio važna karika u životu mnogih ljudi diljem svijeta. Njegova smrt neće i ne može izbrisati ono što je učinio i ono što nam je dao. "Nikada nisam planirao ništa u svom životu," rekao je jednom davno Staley. "Sranja se jednostavno događaju."

- 09:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>